Stambeno pravo
Stambeno pravo, skup pravnih propisa koji se odnosi na stanovanje kao osobnu služnost koja stanovatelja ovlašćuje da se služi nečijom stamb. zgradom ili njezinim dijelom namijenjenom stanovanju. Pravo stanovanja određuje se po pravilima o uporabi, pri čemu stanovatelj ima obvezu čuvanja biti stambenog objekta. U bivšoj SFRJ stambeno pravo je obuhvaćalo i stanarsko pravo, koje se ostvarivalo u stanovima u društv. vlasništvu. U režimu društv. vlasništva stanarsko pravo bilo je temeljem stambenog prava. U hrvatskom pravnom sustavu stanarsko pravo prestalo je svim nositeljilma 1996. donošenjem zakona o najmu stanova.
- zastupanje u predmetnima izmjere etažiranja i zemljišnoknjižnog upisa
- zastupanje u postupcima u svezi najma I zakupa nekretnina,
- zastupanje u postupcima statusa zaštićenog najmoprimca,
- zastupanje u postupcima prava na stjecanje stana, iseljenja i/ili drugih pripadajućih prava
- posjedovna zaštita